"ČUDO" KAO KNJIŽEVNO ODREDIŠTE (SJECIŠTE) U KOMUNIKACIJI IZMEĐU DVAJU SVJETOVA, NARAVNOG I NADNARAVNOG, U ŽIVOTOPISIMA SVETACA 18. I 19. STOLJEĆA U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI

The biographies of the saints, as examples and models for imitation, represent exciting, edifying, and entertaining texts intended for all the social strata. Imitation is the final degree in the practice of lessons in piety: legere, credere, docere, imitare (to read, to believe, to edify, to imitate). The present is not without ambiguity, since eternity is reflected within it. Everyday life assumes value in the very fact of how much eternity it contains, meaning the fear of God and love for God, and, consequently, the life here and now is a transitional form of life, the battlefield for the future i.e. for eternal life. The lives of the saints unfold in the cleft and struggle between the two worlds: members of Humankind live in this world so as to confirm their rightful place in the other, sublime world, the afterlife. The lives of the saints emerged from the belief that both worlds are in close, mutual permeation. Miracles arose as a literary form of communication between the two firmly connected worlds: the physical and the metaphysical; we could say that a miracle takes place when nothing but a miracle remains, as a sudden paradoxical incision of the supernatural into the natural world.Neizbježnost čuda kao književnog odredišta i sjecišta zbivanja u životopisima svetaca javlja se iz vjerovanja u bliski, trajni i neprekidni odnos naravnog i nadnaravnog svijeta, u nastojanju da se razrješavanjem nerješivog djeluje na svakidašnji čovjekov život. Čudo postaje u kršćanstvu monopol svetaca; zahvaljujući magičnoj svijesti koja svecima dodjeljuje natprirodne sposobnosti, čudo se oslobađa konteksta poganstva (čarobnjaštva). Nasuprot književnoj funkciji čuda u životopisima svetaca, kao i spomenutom odnosu čuda i čarobnjaštva, razlikuje se čudo kao znak i čudesno znamenje u Evanđelju, u kojemu Isus čini znak svome narodu pa se ti znakovi ne mogu dijeliti od njegove Riječi naviještanja. Analizom brojnih primjera životopisa svetaca, pretežno hrvatskih kajkavskih pisaca i propovjednika, pokazuje se pučka, popularna književna funkcija čuda i čudesnih zbivanja koja nastupaju kao neobični događaji i nadmoćni izazovi prirodnim zakonima i silama vlasti, poput naglog iskoraka u nesvakidašnje i ponekad avanturističko razrješenje nerješivih situacija